Tacka.
Published on 04/03,2018
I opet prolazim tuda,kod mesta gde je sve pocelo i gde se sve,zapravo,zavrsilo..samo,ovog puta nema onog osecaja u stomaku.U meni nema nicega,sem mozda malo sete,jer,prosto,takva sam,nostalgican tip. Mozda zasluzuje prezir,mrznju,ali, u meni nema ni trunke besa…jer,nakon nekog vremena shvatis da je bas tako trebalo da bude! Shvatis i prihvatis to kao tako,bez ikakve pomisli da nesto mozes da promenis. I srecna sam sto je tako. Tri tacke koje su do sada stajale u nasoj prici,sada brisem i stavljam tacku.